Proizvodi u ovom katalogu
TOKIĆ I ZAPOSLENICI | LJILJANA BOŠNJAK Srebrni pir u Tokiću Tokić je kroz godine evoluirao, snažno rastao i konstantno se razvijao, ali o radnoj atmosferi i međuljudskim odnosima ipak najviše govori povezanost među zaposlenicima, kao i broj zaposlenika sa stažem od 20 i više godina. Najljepšu potvrdu tome daje nam i Ljiljana Bošnjak koja je nakon 26 godina razvoja s tvrtkom u Tokiću dočekala i mirovinu te se rado prisjeća svojih početaka. TI: Što vam se najdublje urezalo u pamćenje nakon 26 godina karijere u Tokiću? Ljiljana: Ostaje mi sjećanje na kolegice i kolege s kojima sam provela tolike zajedničke godine, a svakako i na obitelj Tokić. Njihova jednostavnost i srdačnost godinama su temelj radnog okruženja u kojem se nije problem susresti s izazovima. Osjećaj da imaš podršku u kolegama je najvažniji. Svakako ću pamtiti i brojne prekrasne izlete te zajednička druženja. TI: Mladi se danas ne zadržavaju čitav život na istoj poslovnoj poziciji - što mislite o tome? Ljiljana: Danas su sasvim druga vremena i teško je uspoređivati, ali smatram da svaka mlada osoba treba realno postaviti svoje ciljeve, strpljivo raditi, maksimalno učiti i nadograđivati svoje znanje. Tako će svaki cilj biti postignut, a individualno je koliko će biti promjena. Najljepše je što smo u Tokiću imali primjere za sve isvejedno rasli. TI: Kako je Tokić izgledao prije 26 godina, a kako danas? Ljiljana: Tokić je poslovao šest godina prije mog dolaska, a došla sam kao 20. zaposlena osoba. Vremena nisu bila laka jer je netom završio Domovinski rat. Kroz nekoliko godina Tokić je ozbiljno krenuo širiti poslovanje i napredovati stepenicu po stepenicu kao i danas. Izgledao je potpuno drukčije, ali rekla bih da je uvijek bio dobro posložen u svim segmentima, primjereno svojoj veličini. TI: S obzirom na tehnologiju, kada se više radilo - onda, u devedesetima ili danas? Ljiljana: Kad sam počela u računovodstvu nas je bilo dvoje ili troje. Tvrtka je bila manja inije bilo podjele poslova. Sve se radilo prema dogovoru ovisno o prioritetima, rokovima i trenutnoj zaposlenosti. Tada se komuniciralo drukčije i puno više verbalno. Ponekad to nedostaje, ali uz tehnologiju je danas sve brže i učinkovitije. Samo, opet je na koncu čovjek ključan i najvažnije - odgovoran. Mislim da je količina posla ista, pa sve ovisi kako se tko nosi s drukčijom dinamikom. TI: Što biste mogli poručiti mladim zaposlenicima? Ljiljana: Treba prihvatiti izazove i odgovornost. Biti strpljiv i fokusiran na posao, ne čekati i uvijek nadograđivati svoje znanje. Tako se doprinosi rastu tvrtke, ali dolazi i do ostvarenja vlastitih ciljeva, napretka i osobnog zadovoljstva. TI: Tokić ima imidž muške firme, a što vi kao žena i majka mislite o tome? Ljiljana: Nisam o tome nikad razmišljala, jer nikad nisam imala nikakvih neugodnih iskustava. Baš suprotno, kolege muškarci uvijek su bili maksimalno korektni. Bilo je zaista lijepo i ugodno raditi svih ovih godina. # DAN ŽENA Opušteno i zdravo uz kolegice Dan žena je nešto posebno za pripadnice ljepšeg spola zaposlene u Tokić Grupi, između ostalog, jer podrazumijeva slobodan dan od radnih aktivnosti. Ove su godine ulogu domaćina u organizaciji druženja preuzele kolegice iz Bartoga, pa je 8. ožujka iskorišten za druženje i još bolje upoznavanje među kolegicama iz Tokića. Žensku grupu Bartog & Tokić u prijepodnevnim satima u upravnoj zgradi tvrtke Bartog u Sloveniji najprije je pozdravio direktor Matjaž Aljančič, a potom je uslijedio obilazak našeg logističko-distributivnog centra. Nakon lagane šetnje poslovnim prostorima, nova polazišna točka bila je Poljoprivredna škola Grm na Bajnofu, odakle se krenulo na pješačenje do Trške gore udaljene 7 km. Iako teren nije bio lagan, djelom sunce, a svakako atmosfera stvorili su dan za pamćenje. Ugodan, opušten, sportski i zdrav, ali i koristan u smislu jačanja poslovnih i prijateljskih veza. Sportsko druženje završili smo ručkom i druženjem u restoranu hotela Dolenj'c. #
| Ime | Pojedinosti |
|---|
